U životu treba težiti ka ravnoteži u svemu, jer kako jedna dobra izreka kaže (autora sam zaboravila) " neravnoteža nastaje kada se zdravlje skriva iza moći".
Sa nama, priznali mi to sebi ili ne, svakodnevno se upravlja na milion i jedan način. Naši bližnji, vlasti, čak i oni koje ne poznajemo preko društvenih mrežama, reklama, obrazovnih ustanova, kulturnih ustanova i sl.
Naravno nisu sve manipulacija našeg uma štetne, ali na koji način prepoznati granicu, zadržati autentičnost ako se ni ne zapitamo što mi zapravo mislimo o tome.
Jednom kada smo osigurali ispravnost, tada se cilj živi na svakoj točki puta.
(M.M.)
Što je ispravno, a što nije?
Najčešće je to uvjerenje usađeno u naš um, bez puno objašnjenja "to je tako i gotovo".
Primjer o religijama i vjerama; ja sam učena da poštujem svoje i tuđe, ali jako sam malo učena o tom tuđem što poštujem. Oduvijek sam se pitala zašto, a najviše me to zanimalo kada sam se susrela sa meditacijom i jogom.
Kako su meditacija i joga u početcima usko bile vezane za religiju (i to onu nama daleku i nepoznatu) nailazile su na mnogo osuda i predrasuda pri svom širenju i prihvaćanju kod ljudi. Vjerujem da su oni slobodoumniji u želji za približavanjem istog široj masi i zbog određenih pozitivnih utjecaja na čovjeka razvili tkz. nereligijske pravce (filozofske i metafizičke, sekularne). Isto tako se i prakticiranje joge razgranalo na različite pristupe, pa je danas moguće prakticirati ju kroz rekreaciju (tkz. rekreativna joga), ali i mnoge druge društvu prihvatljivije pristupe.
Iz vlastitog iskustva nije najugodnije na kraju mirno ležati dok ti instruktor u pozadini izgovara tekst na stranom jeziku koji bi te trebao opustiti, a zapravo te plaši i jedino pitanje koje imaš je sumnja u sve ovo dobro što si osjetio i upravo napravio. Da mogu utjecati taj dio bih preskočila, ostalo (barem ono što sam ja probala, a kod različitih instruktora i sa različitim pristupima sam se susrela) zadržala bih jer stvarno u tome nema ništa loše.
Ljudi (ne)svjesno neke elemente joge primjenjuju u svojim vježbama i nisu zbog toga sklopili pakt sa đavlom, upravo suprotno iskoristili su onaj dobar utjecaj za sve. Kažem za sve jer i onaj dublji pristup pa čak i religijski za neke je dobro i to treba poštovati. Možda kada bi se ljude više informiralo i upoznalo sa drugim vjerama i uvjerenjima i oni bi lakše prihvaćali, ali i poštivali različitosti.
Za sve one koji misle da je kršćanstvo protiv toga - griješe.
U kršćanstvu se od meditacije očekuje oslobađanje čovjeka od ovozemaljskog, što mu omogućava da stvari sagledava sa stajališta vječnosti (sub specie aeternitatis).
Prema Tomislavu Ivančiću meditacija je jedan od oblika molitve. U ovom smislu put do Boga obično započinje čitanjem Biblije (lectio) i molitvom naglas (oratio) ili unutarnjim razmatranjem. (izvor Wikipedija)
Osobno, ne smatram ništa loše u meditaciji i jogi, voljela bih znati više o svim pravcima iz različitih interesa. Prije svega kako bih druge bolje razumjela i poštovala sa više razumijevanja njihova uvjerenja a s druge strane kako bih bez negativnosti primjenjivala ponekad i za sebe isto.
U tišini saslušati sebe bez utjecaja drugih i usmjeravanja misli nikako ne može štetiti. Vjerujem da neki ljudi prožive život poznajući sve drugo, osim sebe. To je najčešći problem i razlog njihove neispunjenosti i nezadovoljstva.
Najlakše je druge upoznati, procijeniti, osuditi ili pohvaliti, ali što je sa nama?
Tako olako prihvaćamo tuđe kritike, pohvale i svoje vlastito mišljenje usklađujemo sa istim. Trenutno smo izolirani od drugih, s obzirom na stoljeće i napredak i dalje je dostupno tuđe upravljanje našim umom. I pozitivne misli su upravljanje, doduše puno bolje od negativnog, ali što se onda dogodi, pojedinac koji dozvoljava bezuvjetno manipuliranje izgubi se kad ostane sam. On ide kroz život a da pritom nije ni svjestan tko je i što je i što sve može. Tada najčešće pristaje na ono što mu je usađeno da tako mora biti i prihvaća stvari sa kojima se duboko u sebi ne slaže a sve što smatra ispravnim smatra nemogućim, nažalost.
Googlajući o meditaciji naišla sam na različite pristupe, ali otprilike iste položaje pri meditiranju - zaboravimo ih.
Kako bi mogli upoznati bolje sebe a pritom ostati u dodiru sa naučenim "sigurnim" predlažem da sami izaberemo najugodniji položaj i ambijent i upoznamo sebe, koliko god duboko želimo ići i sa potpunom slobodom pokušaja i prestanka. Na kraju ukoliko budemo željeli možemo to podijeliti i sa drugima, razgovarati o tome, ali jedini uvjet je da osoba sa kojom želimo razgovarati o tome bude neograničenog razmišljanja i da nije negativnog stajališta o istom kao i da ne zagovara određen pravac u istom jer onda to gubi smisao.
Dakle, možeš sve čuti i pročitati o svemu svašta, ali stav koji ćeš zauzeti o svemu je samo tvoj i jedino što trebaš je potruditi se kroz život ga primjenjivati. Sasvim je uredu da se on mijenja, ali isključivo tvojom voljom.
Comments